'Film se treba baviti sadašnjošću, čak i kad se bavi prošlošću': Nebojša Slijepčević

Dilema čoveka koji vidi nasilje i odlučuje da li da izbegne opasnost ako pred njim zatvori oči, tema je koju je Nebojša Slijepčević dugo želeo da oslika na velikom ekranu.

Kada je želju ostvario, „Čovjeku koji nije mogao šutjeti" donela je nominaciju za Oskara u kategoriji kratkog igranog filma.

Prva nominacija u istoriji Hrvatske priča je o penzionisanom oficiru Jugoslovenske narodne armije Tomi Buzovu, koji se usprotivio odvođenju muslimana iz voza u malom bosanskom mestu Štrpci ratne 1993. godine, i to platio životom.

„Njegova dilema nije ni hrvatska, ni srpska, ni bošnjačka, nego ljudska", objašnjava Slijepčević u razgovoru koji vodimo u iščekivanju objave nominacija za Oskara.

Kada je tog februara seo u voz 671 iz Beograda za Bar, Buzov je hteo da poseti sina koji je služio vojsku u Podgorici.

Dvadeset putnika nikada nije stiglo na odredište, a članovi paravojne formacije „Osvetnici" osuđenika za ratne zločine Milana Lukića, tek nakon dve decenije naći će se na optuženičkim klupama za otmicu i ubistvo civila iz voza.

„Film se bazira na stvarnom događaju, ali se bavi univerzalnim, i prepoznaje se u Los Anđelesu, Pekingu, Beogradu, Zagrebu", kaže Slijepčević za BBC na srpskom.

„Buzov je branio čovjeka koji je sjedio do njega. Utoliko se ne uklapa ni u jedan nacionalistički narativ i samim tim mu nitko nema podići spomenik, osim susjeda ili nevladine organizacije."

Čini mu se važnim da oda takvim ljudima priznanje, i zato je film priča „o našim društvima i o tome ko su nam heroji".

„Na primjer, Srbi i Hrvati imaju mnogo više situacija gdje politika potencira razlike, a ignorira se ono što možemo prihvatiti kao zajedničko dobro.

„Tomo Buzov je to - jedno zajedničko dobro. Čovjek iz Kaštela, koji je živio u Beogradu i koji nas približava", govori.

O herojstvu

Tih 15 minuta koliko je trajala otmica, kada vojnici zaustavljaju voz, proveravaju imena na ličnim kartama i izvode nevine civile napolje, film prati kroz odnos dva putnika u kupeu – uplašenog momka bez dokumenata kog igra Silvio Mumelaš i Gorana Bogdana u ulozi čoveka koji pokušava da shvati šta se događa.

„Iako podsjeća na njegovo herojstvo, film na prvom mjestu govori o svima nama ostalima koji nismo Tomo Buzov", kaže 51-godišnji Slijepčević.

Kaže da mu je ideja za film došla nakon čitanja teksta novinara Borisa Dežulovića.

Dok i sa plakata i trejlera filma Bogdan dominira kao glavni junak, „čovjeka koji nije mogao šutjeti" igra Dragan Mićanović.

Ključan momenat filma je onaj „prije nego što će ga odvesti, trenutak šutnje, iščekivanja, pogled Tome Buzova i lika Gorana Bogdana, kada se u kupeu svi međusobno gledaju", otkriva Slijepčević.

„To je trenutak kada su svih šest mogli zajedno ustati i onda je pitanje da li bi svi bili odvedeni ili možda ne bi bio odveden niko.

„Ali, pukla je solidarnost", kaže reditelj.

Postoje trenuci kada ćemo se ili udružiti i nešto napraviti ili nam jedan heroj neće pomoći, dodaje.

Nije poenta da radimo filmove u američkom stilu, sa deset heroja koji nas ostale štite da budemo slobodni, objašnjava.

„U Holivudu bi izabrali nekog poput Harisona Forda da igra glavnog lika, jer mi to očekujemo.

„Publika se zavali u donjem vešu pred Netfliks, stavi oko sebe čips i želi svijet gdje će se identificirati sa nekim ljepšim, boljim, hrabrijim na ekranu", kaže.

Bio je to razlog što je film počeo „sa očekivanjem publike, a onda ih naglo iznevjerio", priča reditelj.

„To gledaoca dovodi u neugodnu situaciju, da bude suočen sa vlastitim očekivanjima", objašnjava.

Otmica u Štrpcima

• Do sada su za zločin u Štrpcima osuđena sedmorica pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) 2023. godine u BiH, a jedan u Crnoj Gori.
• Prvostepena presuda u Srbiji protiv četvoro pripadnika paravojnih „Osvetnika" i jednog iz VRS je te iste godine poništena i postupak je vraćen na početak.
• Za grob Tome Buzova, kao i većine otetih civila iz voza 671 se do danas ne zna.
• Porodice su nekoliko godina kasnije saznale da su im tela bačena u reku Drinu.
• Do sada su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve.

• Tri decenije otmice u Štrpcima: „Njihov jedini greh je bilo ime, čak ni prezime"

O dokumentarnom i igranom filmu

Slijepčević je do sada snimio niz kratkih i dugometražnih dokumentarnih filmova.

„Srbenka", o nastajanju istoimene pozorišne predstave čija tema je ubistvo 12-godišnje Aleksandre Zec u Hrvatskoj, ušla je u uži izbor za Evropsku filmsku nagradu i osvojio Srce Sarajeva na Sarajevo Film Festivalu.

Film „Gangster te voli", o provodadžiji, bivšem parketaru koji se bacio u biznis spajanja parova, bio je jedan od najvećih bioskopskih hitova u Hrvatskoj.

„Nisam nikad radio dokumentarne filmove koji se bave povijesnom tematikom, uvijek su se bavili aktuelnim trenutkom.

„Film se treba baviti sadašnjošću, čak i kad se bavi prošlošću", govori Slijepčević.

Ovakvi filmovi se zasnivaju na paradoksu da ljudi najviše vole da gledaju ono što drugi žele da sakriju, kaže predavač u Školi dokumetarnog filma u Zagrebu.

Svet je danas „puno drugačiji od onog u kojem sam se počeo baviti dokumentarnim filmom, iako nije prošlo toliko godina", ocenjuje on.

Desila se „nevjerojatna promjena u pristupu snimanja stvarnosti" i sada se „sve snima, pa postaje puno bitnije ko, zašto snima i s kojom namjerom".

„Sam čin snimanja je postao dokumentarno banalan, sveprisutan i tu je dokumentarni film u potpuno novoj poziciji, još promišljam koja je", govori.

Film „Čovjek koji nije mogao šutjeti" je igrani jer „nisam znao kako napraviti dokumentarni film kad se to dogodilo prije 30 godina", objašnjava Slijepčević.

„Nemam taj povijesničarski, arhivistički gen.

„Zanimaju me ljudi u sadašnjem trenutku u odnosu na ratne zločine koji se zbivaju i danas, ne tako daleko od nas", kaže.

Svakodnevna 'ćutanja'

Inspiraciju je doneo i odnos prema onome što se danas događa, a „nije ključno ratni zločin."

Slijepčević prepričava kako se zatekao u autobusu u vreme prolaska stotina hiljada ljudi iz Centralne Azije i Bliskog istoka takozvanom Balkanskom rutom ka Evropskoj uniji.

Negde između Austrije i Nemačke, zaustavila ih je policija i u autobusu tražila dokumenta samo od muškaraca, a samo tamnopute su izveli i „pregledavali ih sa psima."

„Neki od njih se nisu vratili u autobus, a mi smo nastavili dalje, kao da je sve normalno. Nije niko pitao šta se dogodilo", prepričava.

Iako se ovaj događaj ne može uporediti sa zločinom u Štrpcima, jeste deo pitanja kojim se film bavi, kaže reditelj.

A Tomo Buzov na Balkanu nije junak i na njega podsećaju samo jedna tabla na zgradi na Novom Beogradu gde je živeo, i ponton u rodnom Kaštelu kod Splita.

Beogradska premijera

Pre početka rada na filmu, Slijepčević je tražio dozvolu porodice Buzov.

Dobio je njihovu arhivu, odgovore na neka pitanja, a u pripremi scenarija isčitao je stotine stranica sa suđenja.

Upoznali su se tek na premijeri u Beogradu 2024. godine, na koju je Darko, sin kom je Buzov išao u posetu te 1993, došao sa porodicom.

„Posebno mi je bilo važno da je unuk, mlađi Tomo, koji ima oko 20 godina, jako ponosan na svog djeda.

„Rekao mi je da je ovaj film spomenik koji nema", kaže Slijepčević.

Na premijeri na otvaranju festivala Slobodna zona bilo je tri hiljade gledalaca i to je jedan od najsnažnijih utisaka koji Slijepčević nosi do danas, čak i u poređenju sa filmskom smotrom u Kanu, gde je osvojio Zlatnu Palmu.

„Na površini je to ipak film o zločinu koji su počinile srpske paravojne jedinice iz BiH, a ja sam Hrvat koji se bavi tom temom, što bi moglo da znači da sam u ofsajdu.

„Trebalo je proći test publike koja se mogla osjetiti prozvana, ali osjetio sam po aplauzu jako emotivno prihvaćanje filma", kaže Slijepčević.

• Nominacije za Oskara: U trci i „Čovjek koji nije mogao šutjeti"
• Heroji koji su prkosili ratu - zašto decenijama kasnije o njima i dalje malo znamo
• „Quo vadis, Aida“: Film o Srebrenici izaziva kontroverze

BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

(BBC News, 01.26.2025)