'Mirotvorac', film o čoveku koji se borio protiv rata u Hrvatskoj 1991.

„Imao sam 17 godina kada sam te 1991. vidio Josipa Rajhla Kira na televiziji i odmah sam ga zapamtio jer je, za razliku od ostalih koji su pričali o ratu, govorio o dijalogu. Ubrzo je stigla vijest da su ga ubili."

Režiser Ivan Ramljak će 34 godine kasnije osvojiti niz nagrada na domaćim i međunarodnim festivalima sa dokumentarnim filmom „Mirotvorac", o načelniku policije Osijeka, grada na istoku Hrvatske, ubijenom u pokušaju da spreči da se rat, koji je zahvatio zemlju, proširi i na njegovu Slavoniju.

Godine 1991. godine pobunjene lokalne snage srpske zajednice, uz pomoć bezbednosnih službi iz Srbije i Jugoslovenske narodne armije (JNA), blokirale su delove Hrvatske.

Proterali su većinu nesrpskog stanovništva i proglasile takozvanu Republiku Srpsku Krajinu.

Hrvatska i Slovenija su u junu 1991. proglasile nezavisnost i izašle iz zajedničke države Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Sukobi sa hrvatskom policijom i Teritorijalnom odbranom bili su uvod u krvavi rat.

Uprkos naoružanim grupama, Rajhl Kir je pregovarao sa pobunjeničkom stranom, što je i tada i danas većinom bilo viđeno kao izdaja nacionalnih interesa.

„Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave, rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti", njegova je izjava sa sednice Skupštine Osijeka u junu 1991. godine.

Šokiran njegovom sudbinom, Ramljak kaže da bio i neugodno iznenađen odnosom službenih institucija prema Kiru, koji je u javnom prostoru skoro zaboravljen.

„Meni je to jako smetalo i zato sam napravio film o njemu", naglašava za BBC na srpskom, uz premijeru na Festivalu autorskog filma u Beogradu.

Posle „O jednoj mladosti" i „El Šat - nacrt za utopiju", ovo je njegov treći dokumentarni film u kojem arhiva igra najvažniju ulogu.

„Bavim se stvarima, ljudima i događajima za koje mislim da su nepravedno zapostavljeni. To sam si uzeo za zadatak", objašnjava.

Novi život zaboravljene arhive

Sklopljen od materijala većinom nepoznatih hrvatskoj javnosti, film govori o poslednjim mesecima Kirovog života, ispričanim kroz izjave svedoka, među kojima su njegova supruga Jadranka i Gordana Ajduković, tadašnja poslanica u parlamentu koja je s njim učestvovala u pregovorima.

Samo nekoliko kilometara od mesta gde je izrešetan beli stojadin, i u njemu četvorica osiječkih rukovodilaca, autor uvodi gledaoce u priču kroz razgovore radio i televizijskih reportera koji prilaze meštanima u kolima i pokušavaju da dobiju odgovor na pitanje šta se dogodilo.

Vide se šokirani ljude koji su upravo svedočili zločinu, od kojih su neki sposobni da govore, dok drugi u napadu panike ne uspevaju da kažu ni reč.

Nekoliko sagovornika recituje evidentno pripremljene izjave da je automobil jurio i da nije hteo da stane na kontrolnom punktu, za koje će se na suđenju ispostaviti da nisu tačne, kaže za BBC na srpskom Drago Hedl, novinar i koscenarista filma.

„Dolaze odmah poslije ubojstva, već daju izjave ko je kriv i šta se dogodilo.

„To potvrđuje tezu iz našega filma da ubojstvo Kira nije bilo sumanuti potez pojedinca, nego da je imalo ozbiljnu logistiku i da su ga htjeli eliminirati iz uticaja funkcije šefa policije najveće policijske stanice u Slavoniji", objašnjava Hedl.

Uvodna sekvenca nikada nije emitovana na Hrvatskoj radio-televiziji.

„Upravo ta arhiva koju smo pronašli u jednom ćošku HRT-a dala je snagu filmu, prikazala atmosferu u predvečerje ratnih zbivanja u Osijeku", objašnjava Hedl koji je od početka rata hrabro pisao o zločinima tadašnjeg komandanta odbrane Osijeka, Branimira Glavaša.

Iako je detaljno pratio sve događaje u to vreme u Osijeku, kaže da je samo pet odsto arhive koju su dobili za film njemu bilo poznato.

Glavaš je prvostepeno osuđen za ratni zločin nad srpskim civilima u Osijeku tokom devedesetih godina.

Neki od svedoka političkih zbivanja u Hrvatskoj u to vreme, dovodili su ga u vezu sa ubistvom Kira, ali je on te optužbe odbacivao.

Stranice i stranice teksta napisao je Hedl u nedeljniku Feral Tribjun tokom 1990-ih o zločinima u Osijeku i okolini, među kojima je i ubistvo Josipa Rajhla Kira.

Znanje i informacije sa terena pretvorio je u knjigu o Glavašu, a sada je sa novinarom Hrvojem Zovkom i Ramljakom, odlučio da jedan od najvažnijih događaja u ratu u bivšoj Jugoslaviji, dobije i mesto na velikom platnu.

„Generacija koja je rođena poslije devedesetih zapravo ni ne zna ko je Kir.

„Film je zaživio u javnosti i postigao efekt koji nisu mogli postići novinski tekstovi u to vrijeme", kaže Hedl.

Za ubistvo Kira na 20 godina zatvora osuđen je Antun Gudelj, u to vreme hrvatski rezervni policajac, ali nalogodavci nikada nisu privedeni pravdi.

On je tog 1. jula 1991. godine sačekao delegaciju koja se vraćala sa pregovora sa pobunjenom srpskom stranom u Tenji, zbog podizanja kontrolnog punkta.

Ispalio je 29 metaka u četvoricu ljudi i, uz Kira koji je tada imao 36 godina, ubio lokalne političare Gorana Zobundžiju i Milana Kneževića, a teško ranio Mirka Tubića.

U filmu vidimo i snimak davanja iskaza Tubića, koji u trenutku uznemirenosti, moli za malo vremena da se smiri.

Napadi radikalne desnice

U slično vreme kada je dobio nagradu u Puli, na najvećem filmskom festivalu u Hrvatskoj, zabranjen je u Benkovcu sa kompletnim programom festivala „Nosi se".

„U Hrvatskoj je film imao dva života.

„Ljudi sa ljudskopravaške scene misle da je vrijedan, točan i hrabar i pokazuje stranu priče koja nije dovoljno poznata, a ekipa na desnici kritizira film sa raznih pozicija – da je antihrvatski, da prikazuje branitelje kao zločince", priča Ramljak.

Neki komentari sa desnice, kaže, dolaze od ljudi koji film nisu ni pogledali.

Premijerno je prikazan na ZagrebDoxu u martu 2025, malo pre koncerta ekstremno desnog pevača Marka Perkovića Tompsona u Zagrebu, na kojem se veličalo ustaštvo.

Mesecima posle koncerta, Hrvatska svedoči napadima na događaje koji se ne uklapaju u nacionalistički pogled na Domovinski rat devedesetih i ljude koji kritički govore o njemu.

„Od njegovog koncerta su se skupine ohrabrile da otvoreno ustašuju po ulicama, saborskim raspravama i medijima bez straha da će se nešto dogoditi", kaže Ramljak.

Dodaje da je u jednom trenutku imao osećaj da cela država priča o njegovom filmu.

„Saborski zastupnici sa lijeve, desne strane, svi su pričali o njemu.

„Očekivao sam da će ljevica prigrliti film, da će se desnica ljutiti, ali ne da će da se cijela situacija zavrtiti na državnom nivou."

Kako se Hrvatska seća Josipa Rajhla Kira

Posle zabrana, producenti i autori su doneli odluku da film objave onlajn, a za nekoliko dana pogledale su ga hiljade ljudi.

Josip Rajhl Kir posthumno je dobio odlikovanje predsednika Hrvatske Zorana Milanovića 2025. godine.

Ulica od Osijeka ka Tenji nosi njegovo ime, ali su pokušaji da mu se postavi bista ispred policijske stanice bili neuspešni.

O njemu se ne uči u školi, sem na časovima likovnog jedne profesorke u Slavoniji.

S obzirom na to da ima obavezu da obradi temu Domovinskog rata, odlučila je da to uradi kroz priču o Josipu Rajhlu Kiru.

Obrisi njegovog lika u raznim bojama, koji se u filmu nazire u dečjim potezima kistom, kratkotrajni je spomenik čoveku koji nije odustao od mira.

„Kir je i danas i te kako potreban ovom društvu i regiji jer je bio nesklon konfliktu i dijeljenju ljudi po nacionalnoj osnovi.

„Bio je čovjek sa drugačijom vizijom od one koja je prevladala i dovela do oružanog sukoba na području bivše Jugoslavije", zaključuje Hedl.

BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

• Kad Vukovar progovori o čemu inače ćuti
• Vera, rok i ekstremno desno: Koncert Tompsona pred stotinama hiljada u Zagrebu
• Heroji koji su prkosili ratu - zašto decenijama kasnije o njima i dalje malo znamo

(BBC News, 11.27.2025)