Baliluk i naknadna pamet Huseina Kavazovića

U filmovima moga djetinjstva, nakon kojih su, čim bi izašli iz mračne i memljive kino sale, vižljasti Romi pokazivali zavidan talenat za karate, a mi, smotana bjelačka djeca, čekali da dođemo kući i namlatimo jastuk neuspješno oponašajući na platnu viđene udarce, uvijek je, ali uvijek, bila scena sa učiteljem što zadovoljno, blago se osmjehujući dok mu se u oku suza sprema za spust niz obraz, promatra kako ga učenik nadilazi. Em se, je li, dobro