Njujork - kadar prvi
Nedeljnik 27.06.2016 | Piše: Maja Piščević

Odjednom shvatam da znam zašto sam došla. Zbog ovakvih susreta. Zbog nedoživljenih iskustava, zbog potrage za Majom koju ne poznajem, zbog svih onih koje volim - da bih im izdaleka prišla još bliže i rekla im koliko ih volim
Vrlo dobro pamtim trenutak kada smo te februarske noći zarulali zaleđenom pistom njujorškog aerodroma. Ako bih rekla da sam bila uzbuđena, tužna ili samo zbunjena, debelo bih potcenila intenzitet svog doživljaja. Možda bi najpribližnija asocijacija bio onaj momenat kada se budite iz veoma dubokog sna, ili anestezije. Još ni tamo ni ovde, u praznom prostoru svoje svesti, pokušavate da se setite ko ste, da što pre pronađete svoje ja i da se za