Atlantske provokacije
Nedeljnik 18.08.2016 | Piše: Serž Alimi

Čemu održavanje tenzija između evropskih zemalja i Rusije? Zato što to Vašingtonu omogućava da predupredi bilo kakvo njihovo zbližavanje, ali i da nakon Bregzita osigura da će njegov najpokorniji saveznik, Ujedinjeno Kraljevstvo, ostati važan faktor vojne budućnosti Starog kontinenta. Berlin, koji je upravo povećao svoj vojni budžet, uveren je da će „bez promene kursa, Rusija u bliskoj budućnosti postati pretnja po bezbednost našeg kontinenta (4)". Gotovo da smo u iskušenju da tu formulu primenimo na
Hoće li čelnici evropskih zemalja članica Atlantskog saveza ispratiti primer Žozea Manuela Baroza, koji je po završetku predsedavanja Evropskoj uniji postao lobista Goldman Saksa? Nije li im, u tom slučaju, samit Severnoatlantskog saveza (NATO) mogao poslužiti kao priprema za povratak na scenu u vidu konsultanata nekog od američkih preduzeća za proizvodnju naoružanja? Iako svakako apsurdna - makar se nadamo - ova hipoteza zvuči tek nešto