Džungla na asfaltu

Beograd sa svojih nekoliko treperavih neonki i svetlećih reklama već je bio blaženstvo, što se mene tiče. Tajms skver subotom uveče, pak, bio je pravi raj. Godina 1951. Trinaest mi je godina i sedim u gotovo praznoj bioskopskoj dvorani u Beogradu. Napolju se vrše pripreme za prvomajsku paradu. Čitav grad prekriven je ogromnim slikama naših komunističkih vođa. Bežao sam iz škole, zbog čega me je grizla savest, i strepeo da ne naletim na nekog ko