Refija, žena koje itekako ima

Gluhonijema Refija ljulja se na ljuljački pored rijeke. Smije se glasno majskoj kiši. Rekla bih: smije se sreći što je pljusak oslobodio ljuljačku, pa se konačno i ona može bezbrižno ljuljati. Nijedno dijete neće da se ljulja po kiši. Refija hoće. Zato je sada ovako radosna. Maše mi dok prolazim putem. Šalje mi puse. Ne znam šta da mislim. Ljuta sam što nemam kišobran, a kiša pada. Ljuta sam što mi na um ne pada da stjeram Refiju s ljuljačke i