Kad jednom počne, rat nikad ne završi
Al Jazeera 05.04.2017
Tog jutra počeli su potmulo odjekivati topovski i minobacački udari iz smjera Šujice i Kupresa, petnaestak-dvadeset kilometara zračne linije od zgrade naše gimnazije u Tomislavgradu/Duvnu.
Indigo oblaci tog su petka ujutro, 3. travnja 1992. godine, bili teški i stajali su nisko, ali kiša uporno nije htjela iz njih. Sjedili smo u gimnazijskim klupama i čekali da počne prvi sat, povijest umjetnosti. Nije nas previše iznenadilo kad je u razred ušao direktor Stojan Vučemil i rekao nam da idemo kući, bez zadržavanja po gradu, a da ćemo naknadno biti obaviješteni kad ćemo opet u školu. Ranije tog jutra počeli su potmulo odjekivati
