Majstor sangviničkog zanata

Ovaj pisac je na strani bezazlenosti i dokolice, neobične opuštenosti i on polazi od prvog sebe. On će pomenuti jednog mladog partijskog sekretara koji ga je početkom pedesetih izbacio iz partije, neobično ideološki tvrd, da bi sasvim smekšao nakon što ga jedna djevojka, za koju je mislio da je nevina, zarazi gonorejom. Tek tada će, piše Ćosić, taj sekretar shvatiti da anthropos nije nikakva sprava, mehanička, koja ima sjediti po glupavim