O tragedijama iz ugla socijalnog radnika: Imate dva izbora, da oguglate ili da odete
Nedeljnik 21.07.2017 | Piše Marica Stijepović, psihol

Slučajevi u Beogradu jesu dramatični ali nisu ni prvi ni poslednji primer partnerskog nasilja koje je rezultiralo smrću žene; pa opet, u svakom od slučajeva očekivalo se od socijalnih radnika da na neki način spreče tragediju, a pošto nisu (ne zato što nisu želeli), onda su krivlji čak i od samog počinioca ubistva. Ako se desi tuga i muka, lakše je kada je neko kriv. Ovim se šalje jedna štetna poruka javnosti, i, što je najgore, žrtvama nasilja - da ih institucije neće zaštititi
Sećam se da je upisati psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu početkom ovog veka ličilo na podvig: svake godine, broj prijavljenih bio je desetak puta veći od broja potencijalno primljenih. Sa mnom su dokumenta predavali ljudi koji polažu treći ili četvrti put; profesor koji nas je ''čuvao'' na prijemnom oholo se šetkao između redova ponavljajući jasno vam je da nećete svi upisati psihologiju. Smešna stvar je što sam bila hladna kao