Ipak, ne pišu…

Autor: Fatmir S. Bači Starac…! Starac i nešto preko starca, Samuje smireno kraj odžaka. Toliko je star, Da posvud zrači utiskom, Kako je možda, I vlastite riječi zaboravio, Odavno. A primjećuje se u svemu, Ona lijena i gusta tišina, Kako sa tankim, Do kosti osušenim rukama, U vatru gura, Sa vatrom tiho priča, I opet pored vatre šuti. * * * Neko mu jednom reče: “Dedo, U tri ste rata bili, I nepobjeđeni se vratili…” Jedno zapaljeno drvo, Drsko je