Sfinga

To je lug stari, lug pričâ pun! Mirišu lipe u cvatu, Omamio me mjesečev sjaj U kasnom noćnom satu. Pod stablima idem, a prati moj hod Pjev zvučan što pada s visoka. Slavujak pjeva svoj ljubavni bol I sjetu svog srca duboka. O ljubavi priča, o svemu što krije — Smijeh i plač — na dnu svojih grudi; Sad veselo plače, sad tužno se smije: Roj sanja minulih budi. Pod stablima idem u bijelu noć, I lutajuć onuda stigoh Na čistinu neku, gdje zamak je