Titov "Naprijed"

Drug Tito jaše na čelu kolone Uz usku stazu planinsku. Visoko, Na vrhu, led. Krš, blato naokolo. Dolje, u klancu, mutan potok šumi. Oblaci tmasti vuku se po nebu, A pramen, magle kao div se diže Iz šume jela, bukvi i omorika. - On jaše, sve to ne vidi, ne čuje. Kamo ga miso prenijela? U kom Svijetu živi? Od čega je bora Na čelu i grč oko tvrdih usta? Al' najednom je stao; trgnuo se. Avet je pred njim. Sva je od blata smrznuta, Od snijega i