Kako zaštititi štitastu žlezdu
RTS 07.03.2018
Nastavljamo da istražujemo kako se treba postaviti prema informaciji da je sve više pacijenata sa oboljenjima štitaste žlezde, jer nije dobro takve podatke samo plasirati i očajavati. Dolazimo do umirujućeg odgovora: statistika jeste takva, ali mi živimo bolje i duže. Uprkos brojnim faktorima spoljašnje sredine koji remete rad štitaste žlezde, ako uložimo mali napor da živimo „zdravije”, sve može da bude bolje. Kako? Da bismo mogli uopšte da pokušamo da zaštitimo štitastu žlezdu i uložimo taj napor,
Štitasta žlezda luči hormone T4 i T3. Najveći deo hormona u krvi vezan je za protein i to nisu aktivni hormoni, već predstavljaju rezervu. Mali deo hormona, koji nije vezan, naziva se slobodnim hormonima (FT4 i FT3) i to su aktivni hormoni. Inače, mozak kontroliše štitastu žlezdu tako što utiče na sekreciju hipofize (žlezda koja se nalazi između očiju, na bazi mozga). Hipofiza luči hormon TSH koji kontroliše rad tiroide. Ako nema dovoljno
