Vesićlina i Olja Zekić
Danas 07.03.2018 | Piše: Slaviša Lekić

Povodom teksta Olivere Zekić "Hvala na sjajnom odnosu prema ženama" (Danas, 6. mart) U pokušaju da „odgovori“ na moju kolumnu „Ćićolina i Olja Zekić“, ova druga se ponaša poput one Hegelove piljarice na privremenom radu u kuhinji Gorana Vesića: kažeš joj da su jaja koja prodaje mućak, a ona ti odgovara kako ti je žena odvratna, deca su ti ružna, majka ti se kurva, a tebi je nos kriv i još si – mizogin.
Umesto da demantuje iznete tvrdnje, Zekićeva vešto „dešifruje“ psovke kojih u tekstu nema, masno laže kako sam žene sveo na „kurve i ološe“ i optužuje me da sam „slobodu štampe“ pretvorio u slobodu lova na veštice, iako LJilju Smajlović nigde nisam pomenuo. Nisam, dakle, psovao u tekstu. U životu nikog nisam nazvao čak ni muškom kurvom. Daleko sam i od primisli da žene svodim na „kurve i ološe“. A šta, zaista, mislim o Oliveri Zekić, glede