U Napulju se umire i od lepote i od ružnoće
Nedeljnik 10.03.2018 | Piše Željko Pantelić, dopisnik

Napulj je u stvari jedan veliki oksimoron. Grad kontrasta u kojem se prepliću najlepše i najružnije strane Italije. Napulj je grad aristokratije, ili barem onoga što je od nje ostalo, i otmenih kvartova, ali i prestonica kamore i galaksije bandi koje opsedaju prigradska naselja, Skampiju, Sanitu i Sekondiljano, i silaze do samog centra grada kroz čuvenu Špansku četvrt
Izraz "Vidi Napulj i umri" pripisuje se Volfgangu Geteu koji je posetio grad podno Vezuva 1787. godine. Otac moderne nemačke književnosti, veliki zaljubljenik u lepote Apeninskog poluostrva, možda i nije upotrebio tu kovanicu ali je svakako u svojim spisima ostavio dovoljno dokaza o svojoj očaranosti Napuljem, njegovim lepotama, mirisima, ukusima, ljudima. Nažalost, u današnjem Napulju se ne umire samo od lepote i nisu baš sve "predrasude" i