Bijeg iz Srebrenice očima djeteta

Upravo ispred moje zgrade mnogi su ljudi posljednji put vidjeli jedni druge. Kolona sposobnih muškaraca (civila) se odvajala od grada baš putem ispred moje zgrade koji je vodio ka selima i šumi. Stanje je bilo više nego haotično. Došao je otac i skoro kroz plač rekao: “Ja ne znam šta ću”. Vidio je mogućnost da se priključi ogromnom broju muškaraca, ali čini se da mu je u tom momentu bila potrebna podrška porodice. Moja sestra je bila najglasnija