Ispovest srpskog logoraša iz mathauzena: "Umro mi je u naručju, poslednja reč mu je bila 'mama'. Seo sam, jeo njegov buđavi hleb i plakao kao dete"
Blic 17.06.2019 | Marko Tašković
![Ispovest srpskog logoraša iz mathauzena: "Umro mi je u naručju, poslednja reč mu je bila 'mama'. Seo sam, jeo njegov buđavi…](https://nstatic.net/img/logo/s/blic.png)
Umire mi u naručju drug, težak tuberkulozni bolesnik.
Poslednja reč koju je rekao bila je "mama". U ruci držim njegovo poslednje parče hleba. Iznose ga i bacaju na kamaru leševa. Sedam ispod gomile leševa, jedem njegov buđavi hleb... i plačem kao dete. I dan-danas, sedam i po decenija kasnije, u ispovesti za "Blic" jedan od dvojice živih srpskih logoraša Dušan Stojiljković (95) preživljava traume iz zloglasnog logora Mauthauzen (Austrija) tokom Drugog svetskog rata. Taj koncentracioni kamp bio je