Tužna pripovijest o drugu Kvisku
N1 Info 16.10.2019 | Boris Dežulović
U ona vremena, lako biste ih prepoznali u gostionici, u kakvoj kolodvorskoj špelunki ili jeftinom radničkom buffetu: ušao bi stariji neki neugledni, svakodnevni tip u kišnom mantilu, sjeo za stol nedaleko vašeg, zazvao konobara da mu donese malo pivo, pa iz džepa izvadio zgužvanu enigmatsku reviju sa skandinavskim križaljkama i onu tada dosta popularnu kemijsku olovku s ulošcima u tri boje: crnoj, zelenoj i crvenoj.
To su bili terenski doušnici, najniža vrsta u hranidbenom lancu: križaljka je bila loša maska iz prvog razreda osnovne udbaške škole, upadljivo očiti razlog zašto bi netko u gostionici sjedio s kemijskom olovkom u ruci i poluzainteresirano zapisivao nešto za stolom, a da ne bude sumnjiv. Kemijska olovka u tri boje bila je iz drugog razreda osnovne udbaške, to je bilo za slučaj da se jedan od uložaka, gluho bilo, istroši usred povjerljive prisluškivačke operacije. A
