Konstantin Kavafi: Na brodu

Svakako na njega nalik je ovaj mali crtež olovkom. Skiciran na brzinu, na palubi broda, jednog čarobnog popodneva. Jonsko more oko nas. Na njega liči. Pa ipak, u mom je sjećanju ljepši. Bio je osjetljiv do granice bola, to mu je davalo prosvijetljen izraz. Ljepšim mi se čini sad kad duša ga zaziva iz onoga vremena. Iz onoga vremena. Sve te stvari već su ostarjele – crtež, brod, i ono popodne. *Preveo Slobodan Blagojević, Sabrane pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1988.