Eseji o srpskoj književnosti (5): Od folklora do užasa
Nova 16.10.2020 | Autor:Gojko Božović

Milovan Glišić je granični slučaj u prozi srpskog realizma.
Pisci koji dolaze odmah posle Glišića uobičajeno se ocenjuju u odnosu na njega: šta novo ti pisci donose, u čemu je mera razlike, koliko proširuju osvojeni realistički prostor pisca “Glave šećera“? Piše: Gojko Božović Ako se Veselinović okreće svetu porodice, a Lazarević to čini još i više, uvodeći u srpsku pripovetku i unutrašnji svet junaka i zatvoreni prostor njegove egzistencije, ako Matavulj pokazuje sposobnost tematskog i jezičkog preobražavanja, snalazeći se