Razigrani strah od smrti
Danas 27.03.2021 | Piše: Ivan Đurđević

ISPOVEST Iako je roman Nemaju sve kuće dvorište (Enklava, 2020) inventivnošću kritičarskih krugova vrlo brzo, po objavljivanju, stekao odrednicu eksperimentalni (prva pomisao pada na Zoline traktate o naslednom u umetnosti)…
… možda ne bi bilo loše, već na početku, reći, kako je ovaj roman daleko od eksperimenta (ako se pod njim računaju težnje mašte da u svojoj mladalačkoj smelosti i sklonosti kao zaobilaženju tradicionalnih kalupa ignoriše već viđeno, stvarajući nešto do tada nepristupačno i novo) i kako ga, u brižljivo osmišljenoj celini, u poetskoj sintezi što okuplja razbacene i rasute delove slobodnog stiha, u velikoj meri nadilazi. Katarina Mitrović, učeći se zanatu od Rejmonda