Marko Pogačar: Stupica

Slijedio sam ga satima. bio je utorak, uzmicali su oblaci, rana je bridjela pod kožom, jasna, crv sumnje nije još bio ujeo njegovo tijesno srce. disao sam mu za vratom. promatrao kako kupuje sendviče, kako se osvrće; uvijek sve čisto, uvijek za petama, nečujno, sve ne bih li se prikrao njegovoj rani, i ranu ukrao. rana je radost. rt tijela isturen u mekoj smrti. rana-lutrija, loto, razglednica iz puti, šaputao sam dok je sunce podizalo zid zore između nevremena i