28. a 30.
Danas 01.05.2022 | Ivan Džidić
I prođe taj 20. travanj, u jednom starom kalendaru lažitrava, april je bio još daleko od upotrebe.
Prva tura rodbine mi izbjeglica, „prvo žene i djeca“, sretno stigla do Beograda i razmještena, ko kod Ristić – Beljanski, ko kod Majde Pitić. Riješio sam se jedne vrste brige. Ostali smo roditelji mi, sestrin muž i rođak, ovdje bi se reklo brat od ujaka, u jednom stanu i podrumu, i tadašnja moja punica, već u godinama, slabo pokretna i ja, u drugom stanu. Svi Jugovići, a po rasporedu sredine koja brine o tom, stari i ja smo kao neki Hrvati, stara, zet nam i rođak
