Dario Džamonja: S proljeća

Tada je pakovala stvari i vraćala se svojoj majci. Ocu bi tada čelo postajalo za jedan prst više i na njemu bi se urezala još jedna, nova bora. Kaput na ramenima mu je postajao širi, a nogavice na pantalonama duže... Kada bi ujutro pošao na posao, kada me je nosio do kuće preko puta, do naše komšinice Aiše, kojoj me ostavljao na čuvanje, svi prozori bi se načičkali glavama žena koje su ga pratile sažaljivim i podsmješljivim pogledima, sve dok ih muževi ne bi