Monika Herceg: Zmijske smrti

najmlađi brat moje bake dugo je ležao licem u sijenu prije nego su pronašli njegovo mlado truplo kad su orasi provirili iz zelenih tobolaca skupio je njihove naborane glave razbio ih i gole samljeo nedjeljna gibanica mirisala je na povratak predvečer mu u potiljak spremiše metak koji ga je povukao prema središtu zemlje nad njim su bdjele riđovke kao strane kompasa raščetvorivši tako smrt koja je spavala u njemu *Iz Početnih koordinata, Goranovo proljeće, Zagreb,