Moja mati, Mostarka
Velike priče 28.11.2023 | Piše Marko Tomaš
Tužan sam gledajući je nemoćnu a znajući da su njezine mršave, tanušne i lomljive ruke pokretale tkalačke strojeve u jednom velikom industrijskom postrojenju samo kako bih ja danas mogao biti gnjevan zbog nemoći da joj uzvratim za život koji mi je pružila
Zurim kroz bocu viskija u mostarsku noć. Niti u boci niti u noći nema ničega i nikoga. Priča je u meni. Znam da će ova priča voditi do neke vrste emotivnog raspada. Zato je boca tu. Staro je pravilo čaršijskih banalizatora, da sve bude po propisu – kad se raspadaš, raspadni se do kraja! Ujutro sakupit će te ruke koje će te zagrliti. Baš zato što si takav – veće srce od pameti. Žena tih ruku progovorit će naglaskom koji te budi. Glasom koji te vraća u stvarnost i
