Egzistencijalna praznina odrastanja

E moj Holdene. Malo je likova u ovoj knjizi za koje je protagonist imao riječi hvale. Čitatelj bi vrlo lako mogao steći dojam da Holden živi okružen ljudima koji su lažni, dosadni, glupi i ružni, a mene je iz tog konkretnog razloga Holdenov tijek misli na dijelovima baš-baš smorio. Od mog prvog susreta s lovcem u žitu prošlo je više od 10 godina, a nakon ponovnog čitanja nisam se mogla oteti dojmu da mi protagonist duguje par sati života. Pod time sam