Sećanje na Mikana Obradovića: Zvuk koji pripitomljuje divljinu i natpeva zvezdanu tišinu
Telegraf 29.02.2024 | Goran Milošević

Ovo je sećanje na iskonskog narodnog umetnika koji je zaslužan za mnoge sačuvane autohtone melodoje iz naše starine.
"Ako ikad sretneš mene, ne pitaj me kako mi je, uspomene naše davne izbrisalo vreme nije. Vreme ide, teku godine, mnoga leta prohujaše, ostala su samo sećanja, želje i nadanja. Gse si sada, kako ti je, da li ljubiš il' tuguješ, čije lice sada gledaš, da li plačeš il' se raduješ. Kad bih znao da si sama, došao bih da te molim, ja te želim i još volim, vrati mi se, ja te molim." (Mikan Obradović) U Beogradu je nedavno preminuo Dimitrije Mikan Obradović,