Lični stav: Video klubova više nema
Buro pre 2 dana

Postoji jedan miris iz detinjstva koji više ne mogu da pronađem.
Mešavina plastike, izbledelih plakata, tankog sloja prašine. Bio je to miris video kluba sa zvoncetom na vratima i izgrebanim ručkama. Kada ulaziš u prostoriju, ona ne pokušava da ti proda ništa osim vremena, priče i mogućnosti da na jedno veče budeš neko drugi. Taj jedan video klub kojeg se sećam – kod Slobe (tačan naziv sam zaboravila), bio je moj mali hram pop kulture. Svet u kojem se VHS kasete nisu posmatrale kao komadi beskorisne plastike, već kao ulaznice u