Staljinovi brkovi draži od zavičaja
Vesti online 03.01.2016 | B. Simonović - Vesti
Ovu Novu godinu nije među živima dočekao Milovan Kovačević. Od 100. rođendana su ga delile nepune četiri godine, kad je nedavno otišao sa ovog sveta gledajući "tihe, snežne vrhove Urala", a ne Lovćena - u dalekom Čeljabinsku, gotovo 4.500 kilometara od Lješanske nahije i rodnog sela Gradac, gde je prvi put zaplakao 1920.
Jedvaček i ponos oca Ilije Zekova, jednog od četvorice sinova glasitog Lješnjanina Vučete Kovačevića, i majke Gospave, rodom od Radusinovića, jedina bratska zakletva sestara Danice i Tomne, rano stasao u nemaštini i oskudici žedne, gladne i golometne Lješanske nahije, u kojoj je od pamtiveka u izobilju bilo samo lepe i bistroumne reči i viteškog ponosa. Potomak slobodara i nebojša, rano stasao i stao u stroj bundžija i nepokora i
