Zašto mi je trebalo četiri dana da preživim jedan koncert: Svima je kao ludo, i ti si kao sretan
Nedeljnik 08.12.2017 | Piše: Marko Prelević

Da je Gogol Bordello običan bend, vozio bi nas sasvim običan taksista, a ne sedokosi Darko, koji počinje da recituje Peru Zupca, a onda - vi ćete ovo, dečki, vjerojatno znati - Miroslava Antića, a između toga nam priča o poslednjem zagrebačkom boemu Enesu Kiševiću
Do petka uveče, bio sam ubeđen da volim Gogol Bordello zato što su dobar bend. Zbog toga sam, zbog muzike, a šta bi drugo, išao za njima kao čergar; u poslednjih sedam-osam godina gledao sam ih u Mađarskoj, Hrvatskoj, Austriji, Italiji, više nego ijednu drugu grupu koju sam ikada voleo i slušao, i ako su iole blizu ovog našeg neviđboga, tamo sam, ne brinite, u prvim redovima, derem se "My Companjera" i tancujem, kao da umem, na "Baro Foro" i