Ja, Odisej
Nedeljnik 07.04.2018 | Piše: Nikola Malović

Iz mora srpskih pisaca koji su se nagledali svijeta, koga da izdvojim...? Hajde... Kapora. On u knjizi „Skitam i pričam" kaže: „Nikome život nije toliko dug da bi mogao dva puta doći na mesto gde mu je nekada bilo lepo". Hoće Kapor da kaže: Lijepih je mjesta hiperinflatorno mnogo. Ali pazimo...
Omiljeni mi je grčki mit onaj o Odiseju. I prije negoli na sebe navučem bijes čitalačke množine stavovima kontra putovanja - priznaću da me mit o Odiseju determiniše itekako. Ako sam, dakle, dijelom Odisej i sam, kako bilo šta mogu kazivati kontra putovanja? Mogu, jer je Odisej poznatiji po lutanjima od druge njegove prave suštine: da rodnu Itaku - ne napušta. Odisejem sve vrijeme vladaju dvije oprečne sile: centrifugalna, po kojoj je poznat, i