"Toliko su se svi gnušali gusala, a sad se ubiše da dokažu da su njihove": Kolumna Marka Prelevića
Nedeljnik 03.01.2019 | Piše: Marko Prelević

Prizor je uvek bio isti: televizor, milje na njemu, rodoslov, pa jednored knjiga – isključivo sabrana dela Njegoša, i iznad svega toga gusle sa glavom na kojoj je izrezbaren dvoglavi orao
Zbog gusala sam uvek mislio da sam makar malo manje Crnogorac; zbog gusala, a ne samo zato što moja mama uopšte nije bila Crnogorka. Gusle su bile u gotovo svakoj kući u koju bih otišao na dečji rođendan, slavu ili saučešće, stajale su ponosno u dnevnoj sobi, izviše vitrine, sjajne, ulaštene, nikad prašnjave. Televizor, milje na njemu, rodoslov marke porodično stablo, jednored knjiga: isključivo sabrana dela Njegoša, i iznad svega toga gusle sa