Živimo individualnu ljudsku slobodu

GRAD: Prvo je, čini mi se, nestao grad. Nestao je još kad sam imao pet godina, jer sam tada s roditeljima odselio u Libiju. Onda su nestala lica djece i ljudi koje sam poznavao u toj životnoj dobi, što nije bio veliki gubitak, jer sam ih brzo zaboravio. Išcezla je soba u kojoj sam spavao, a nje sam se u Tripoliju itekako sjećao, kao što sam se sjećao bumbara kojeg sam preko Žitarnice ganjao reketom za badminton. I majkina kuća je bila na repertoaru sjećanja, ili me