Dečak koji je imao jedan san: Nije prešao put kojim se ređe ide, nego put koji ne postoji
Nedeljnik 23.07.2021 | Uroš Jovičić

PRVI SET Neko je Goranu Ivaniševiću, dok je sedeo u loži Centralnog terena, kucnuo desno rame, pa se stvorio kod levog. „To sam ja“, čuo je Goran hrapavi, zao glas i izgubio pažnju šta se dešava na terenu.
U tom trenutku je Mateo Beretini, simpatični Italijan koga bi svaka majka za zeta poželela, vaspitan i visok, kao pilot, servirao svoj drugi servis pri rezultatu 5 : 2 za njegovog rivala u prvom setu i 40 : 40. „Sećaš se mene? Ja sam jedan od ona tri Gorana što si ih izmislio zajebavajući se sa novinarima pre 20 godina, dok si igrao na ovim terenima.“ Zec zbunjen pogleda u svoje levo rame kao da je neko zaista tu. „Koji od nas trojice“, upita ga i prenu se