Selidba iz lijepog grada gdje umiru ruže

Ruža je vrisnula, u snu, umirući, i iz tog vriska rodio se julski dan. Zatreperilo je srce usamljenog malog pauka u uglu gluhe sobe. Tepisi i glomazne prašnjave stvari napustili su kuću noseći u sebi život, zagušljiv i dug, i ljubav, zagušljiva i duga, ispadala je iz starih pisama i knjiga na vrelu cestu, sve dok teški kamion nije nestao u oblaku zagušljive prašine na dirljivo ružnom izlasku iz grada.