Žarko Puhovski: Čovjek ili institucija?
Novi magazin 12.03.2017 | Novi magazin
Dakle, Đinđić je likvidiran, reklo bi se u filozofiji, kao nositelj potencijala, a ne zbog dotadašnje aktualizacije – baš je zato o tom (nerealiziranom) potencijalu i danas riječ.
Kao filozof na vlasti (s čime je i sam gotovo rutinski radio viceve), Zoran Đinđić nije bio mudrac koji upravlja polazeći od drevne leibnizovske ambicije: theoria cum praxi. On je svoju konstitutivnu dvojnost doživljavao više kao dobar štos no kao razlog za zdvojnost. Drukčije, rečeno: još je od studentskih dana kultivirao je poziciju mangupa među filozofima i filozofa među mangupima. A kad je postao vrhunskim političarem svoje je (prije svega
