Ograda

Dolazeći u posjet vidio sam veliku rupu na žičanoj ogradi duševne bolnice i pomislio kako nikada neću biti tako nešto potrebno, otvoreno i utješno. Kroz mene neće nitko ući niti izaći, nisam okrenut istovremeno na obje strane, unutra i vani, ne čekam nikoga. Što sam ja prema jednom običnom prolazu kojega su želje nedopušteno napravile, kojega želje održavaju i ni trenutak ne ostavljaju samog? Čak se i kos izgleda s visoke grane sprema proletjeti