Sve je to zbog četvrtog bocuna
Danas 18.07.2018 | Piše: Boris Dežulović
Bila je ratna devedeset druga – moralo je biti proljeće – jedna od onih večeri između zadnjeg Ferala i sljedećeg terena, u mitskoj Mirovoj trattoriji.
Cijela je opskurna reprezentacija splitskog Rico’s bara tu: lokalni redikuli s Toća, novinari, muktaši i trgovci srpskim nekretninama, posrnule manekenke, reporteri Reuters’a i El Munda, mjesne pijančine, HOS-ovci i vojni policajci, šverceri humanitarne pomoći, usidreni pomorci i – tamo, za stolom u kutu – Predrag, ja i četvrti bocun crnog. Taj je četvrti bocun, po svemu sudeći, kriv što se večeri sjećam kroz – kako bi rekao narodni pjesnik –
