Fragmenti o samoći
XXZ magazin 07.11.2018 | Artur Šopenhauer

Egzistencijalna dreka
Biti sasvim svoj, sme svako dotle dok je sam: ko dakle ne voli samoću, taj ne voli ni slobodu, jer smo slobodni samo onda kad smo sami. Usiljenost je nerazdvojni drug svakoga društva, i svako društvo iziskuje žrtve, koje padaju utoliko teže ukoliko je vlastita individualnost jednog čoveka veća i znatnija. Prema tome, svaki će u tačnoj srazmeri prema vrednosti svoga ja izbegavati samoću, snositi je, ili voleti. Jer u njoj onaj koji je bedan oseti