Bol

U monadu se pretvori, sve udarce života odbija, ali jednom, nužno, popusti. Kada pritisne, pritisne. Ni krika, ni jauka. Što najdublje zaboli, najviše udari. U srcu zasiječe u duši rastoči u uzdahu ostane nigdje iz nutrine ne može u tronutu osobu se uselila samo je njena samo njoj do kraja pripada. I kao da će do njenog potpunog kraja s njom biti Što je bolno nikada sasvim jasno uvijek osobno a tako tuđe odnekud ne iz ranjene duše nego iz onoga što duši donese