U kavani
XXZ magazin 06.12.2019 | Miroslav Krleža
Kroz ovo blato nosimo godine jalove
Godine gasnu, mutni su, blatni dani, teški su pečati naših umornih stopa, čovjek u nama gnjije, u čovjeku čežnja kopa, i kuca bilo u gnjiloj, sagnjiloj rani: o, kako se vučje živi negdje u šumama vani gdje nisu tako mutni, blatni i bolesni dani, kao u kavani. Silne su mase tmine, na oku su mutna stakla, lica su mlitave krinke od vonjava voska i šminke: oči su naše okna, musava, prazna, siva u dnu se zjenice naše gadna spodoba skriva. I tako gasnu blatni sumorni
