Srpkinja iz Švajcarske: "Mi bismo da naša deca postanu ono što mi nikad nismo, a ne prestanu da budu ono što mi jesmo"
Blic 27.04.2022

Teškoće i izazovi sa kojima se suočavaju deca gastarbajtera, koji su u inostranstvo otišli u potrazi za boljim životom, više su od dva jezika, dva pasoša i dve države. Razapetost između dva sistema vrednosti, očekivanja roditelja da postanu ono što oni nisu uspeli, a da zadrže sve ono na šta su oni ponosni, ponekad je veliki teret za decu koja tamo odrastaju, a roditeljima neprestana briga.
Priču o očekivanjima, odrastanju u drugoj državi iz roditeljske perspektive opisala je Romana Radović u svom autorskom tekstu za rubriku "Moj život u inostranstvu" koja izlazi u "Politici". Prenosimo vam je u celosti. "U kući imamo raznih makaza kojima, po potrebi, sečemo papir, nokte, konce, ukrasne vrpce, običan kanap, predugačke zavese, šiške… U tome ne vidimo ništa posebno. Moje prvo sećanje na makaze potiče iz vremena kad sam imala pet godina, još pre nego što