Navikavanje na košmar
Vreme 10.05.2023
Ukrajina uoči najavljene kontraofanzive Ukrajinske vlasti kontinuirano mole građane da ne ignorišu signale za uzbunu i da koriste skloništa. Čak i uz traumatično iskustvo privikavanja na sirene iz 1999, nemoguće je do kraja razumeti kako čoveku postane podnošljiv taj grč u stomaku, kako nastavi da spava, radi, uči, vozi automobil, da pije kafu kada čuje taj zvuk. Da li se zebnja ikada istinski sklupča i potisne ili – kao kod Voje Čolanovića – postane “zebnja na rasklapanje”
Ponoć je na Dnjestru i granična policija otvara prtljažnik autobusa. Ubrzo se među krupnim, naoružanim Ukrajincima pojavljuje šef operacije, mali King Čarls španijel, koji uskače među kofere i rančeve kako bi ih proverio. “Kad ćemo otprilike stići u Kijev?”, pita jedna Moldavka. “To bih i ja voleo da znam”, odgovara vozač, pa dodaje – prilično staloženo – da se zbog raketa ne smemo zadržavati i zastajati, idemo pravo ka odredištu. Jednom je “Zabavnik” objašnjav
