„Danas sam neka vrsta apatrida“: Ljudi, sećanja – Slobodan Sloba Marković
Danas 02.03.2024 | Rade Radovanović

U mojoj porodici se slušala klasična muzika i njom sam bio okružen od svog ranog detinjstva.
Redovno sam išao na koncerte na Kolarcu, u ta srećna vremena, kada su dolazili svetski priznati umetnici: Karajan, Berlinska filharmonija, Horovic, Svjatoslav Rihter, Čikolini, Zubin Mehta, razni… Sećam se prošlosti više sa melanholijom nego sa tugom, a u svojim ranim tinejdžerskim danima bio sam skoro siguran da ću kad „porastem“ biti konstruktor vasionskih brodova. Međutim, kako neki kažu, muzika traži celog čoveka, i od tada, kada sam svoj profesionalni rad od