Povezane vesti

U hrvatskom mestu Moravice složno žive Srbi i Hrvati, u njemu nije bilo ni rata jer za to nije bilo zainteresovanih ni sa jedne ni sa druge strane. Kako piše Jutarnji list, meštani su bili naoružani jer je jednima puške podelila JNA, a drugima hrvatska… »

Jutarnji list piše o hrvatskom mestu Moravice u kom složno žive Srbi i Hrvati i gde meštani “ne znaju da mrze jedni druge“. U hrvatskom mestu Moravice složno žive Srbi i Hrvati, u njemu nije bilo ni rata jer za to nije bilo zainteresovanih ni sa jedne ni… »

U hrvatskom mestu Moravice složno žive Srbi i Hrvati. Prema podacima hrvatskog Državnog zavoda za statistiku u Moravicama živi 415 Srba i 184 Hrvata, kao i 65 pripadnika drugih nacionalnosti. U Gradu Vrbovskom ima 36 odsto Srba, ali u ostalom delu… »

U hrvatskom mestu Moravice složno žive Srbi i Hrvati, u njemu nije bilo ni rata jer za to nije bilo zainteresovanih ni sa jedne ni sa druge strane. Kako piše Jutarnji list, meštani su bili naoružani jer je jednima puške podelila JNA, a drugima hrvatska… »

Iako zvuči neverovatno, u Hrvatskoj postoji mesto u kom Srbi i Hrvati žive u miru i slozi. Tu se nalaze škola koja nosi ime Nikole Tesle, spomenik palim borcima NOB-a i žrtvama fašizma, ćirilična tabla, bista Marka Vučkovića, goranskog prvoborca. Kako… »

Meštani su bili naoružani jer je jednima puške podelila JNA, a drugima hrvatska policija, ali oni nisu sela čuvali jedni od drugih, već od onih "sa strane". Kako se navodi, bilo bi sasvim pogrešno zaključiti da je to goransko mesto u sebi očuvalo… »

U malom mestu u Hrvatskoj složno žive Srbi i Hrvati. Slave se dva Božića. Rata nije bilo jer niko nije hteo da ratuje. Hrvatski "Jutarnji list" navodi da je reč o mestu Moravice, koje spada u mesni odbor Vrbovski. Svaki treći stanovnik tog mesta je… »

Ovde čak nije bilo ni rata, iako je svaki treći stanovnik Vrbovskog, čije su Moravice mesni odbor - Srbin, jer nije bilo zainteresovanih. A bili su naoružani, jednima je puške podelila JNA, a drugima hrvatska policija. Često možemo da čujemo u domaćim… »