Ritam patriotskih falsifikata
Danas 26.05.2018 | Piše: Bojan Tončić
KOMERCIJALNO O ZLOČIN(C)U Kad je srpski snajperist mojoj prijateljici/ ustrijelio dijete u naramku/ prestala sam u boga vjerovati. Nema te, bože, rekla sam, prekrižen si za sva vremena i tačka. Jer bog što pušta da djecu, majkama /u naručju, ubijaju onako, ni zbog čega/ naprosto iz zabave, takav bog meni ne treba/ A drugi – kako god hoće (Marko Vešović, „Poljska konjica“)
Pravo je vreme za istoričare koji, dok još nije sve okončano, pišu i objavljuju, ne čekaju protok vremena, već se odmah prihvate posla, poput poznatog Bojana Dimitrijevića, nekad dokazano uspešnog vojnog savetnika predsednika Srbije (Borisa Tadića, do kraja mandata), danas ubedljivog zastupnika zahteva za rehabilitaciju četničkih komandanata. Na takvom je, zastupničkom i prepoznatljivo ubedljivom fonu, nastala njegova knjiga „Komandant“