Kako sam ispao „Ludi Milojko“
Danas 15.05.2019 | Piše: Milojko Pantić
O mojoj velikoj prošlonedeljnoj gluposti kada sam prekršio saobraćajna pravila „Umoran od svega u smrt mi se žuri. Jer videh zaslužnog kako bedno prosi.
I nitkova što se bogato kinđuri. I odanost kako poniženja nosi. I zlatna odličja o pogrešnom vratu. I savršenstvo u blatnom beščašću. I device silom predane razvratu. I snagu straćenu nesposobnom vlašću. I umetnost kojoj moćnik uzde stavlja. I zločince kako vladaju dobrotom. I mračnjaštvo kako mudrošću upravlja. I kako iskrenost brkaju s prostotom. Skrhan, spokojnoj smrti ću se dati. Od nje me tek ljubav može sačuvati.“ Eto zašto je umetnost
