“Da je ‘Tamo daleko’ izrecitovao Matija, nasmejali bi se. Ali, kada je otpevao Vlado, zabrinuli su se”
Nedeljnik 23.08.2019 | Aleksandar Apostolovski

Foto Igor Pavićević Sunce nad Solunom u suton, bilo je krvavonarandžaste boje, kao na džinovskom slikarskom platnu.
Idealan prizor za razglednice, ali nikako za uspomene na Veliki rat, stradanja i pobede koje su nas preskupo koštale. Toliko preskupo da nas je sada premalo. Ali treba li bacati senku nad mitovima koji nas hrane i teraju u nove zablude, oduvek i zauvek? O tome govori pesma “Tamo daleko”. O večnom lutanju i nostalgiji za domom, koja će, posle besa crnogorskih vlasti, početi da opseda mlade generacije, naročito zbog toga što ju je otpevao Vlado Georgiev. On ne skriva